Engleskinja je 13. dio Silvinog serijala o Gabrielu Allonu.
Nemam i nisam čitala cijeli serijal, kako koju knjigu pronađem tako ih i čitam, bez reda, ali bez ikakvih problema.
Bilo bi poželjno, kao i svaki, čitati redom, ali Silva je odlično odradio svaki nastavak da se čak i jedna knjiga može pročitati, a da ne osjetimo i najmanji nedostatak.
Ono što serijal, pa i ovaj dio čini fantastičnim je uvod u svako poglavlje, ne kao inače neki dosadan uvod nego veoma zanimljivi podaci i činjenice s mnogo objašnjenja.
Kada se iz nekog razloga podsjeća na neki prošli događaj, iz nekog prethodnog dijela, ukratko je opisano o čemu se radi, toliko suptilno, da ponavljanje ne bude dosadno, pa teško i uočljivo, a opet fenomenalno za onog ko je zaboravio radnju ili ko čita samo određenu knjigu da bude u toku.
Završavajući čitanje prvog dijela zapitala sam se dvije stvari:
-fale mi Rusi, nigdje ih;
-nisam ni pola pročitala, a radnja je zaokružena, naravno, izvanredne komplikacije, špijunaže, uključuje se Allon, odrađen zadatak.
Zatim, pojavljuju se neizbježni Rusi, napetost raste, a sve iz razloga jer Allon ispunjava svoja obećanja.
Po običaju, radnje su smještene diljem svijeta.
Allon kreće iz Izraela, preko Velike Britanije (da mu Graham Seymour prebaci malo britanskih problema), preko Francuske, sve do njemu nepoželjne Rusije.
Ovo je za mene možda i najbolji dio iz ovog serijala.
Primjedbe
Objavi komentar