Ko smo mi da govorimo kako je neka knjiga "loša"?
Šta nam daje za pravo da govorimo za neke knjige kako su "grozne", "najgore" koje smo pročitali, po čemu smo mi toliko "posebni" da proglasimo "lošim"? - da su loše kako govorimo o njima zar bi ih neko čitao, zar bi neke bile velika djela, zar bi neke bile klasici?!
Prije svega, dok idemo u školu imamo lektire koje MORAMO čitati.
Mišljenja sam da nisu prilagođene dobi onih koji ih čitaju.
Neke od tih lektira djeca jednostavno ne mogu razumijeti, ali moraju ih pročitati, što im smanjuje volju za čitanjem, umjesto da je škola mjesto gdje će zavoljeti knjige.
Svako od nas ima određeni žanr koji voli više od ostalih, ali isto tako i onaj koji nam nikako ne odgovara.
Neke knjige čitamo u pogrešno vrijeme, naše raspoloženje nam ne dozvoljava da uživamo u njima.
Također, bude knjiga kojima nismo dorasli, koje ne možemo razumjeti, tad kada ih čitamo, mada ima i onih kojima neki nikad ne dorastu.
Samo, rijetko ko od nas će priznati da je problem u nama, nego "do knjige je".
Nešto što me najviše može iziritirati je kada pročitam da je neko napisao ili čujem da neko kaže "loša knjiga", "najgora koju sam ikada pročitao".
Postoje li, uistinu, takve?
Naprimjer, ja ne volim biografije i autobiografije, erotske, pa i ljubavne rijetko čitam.
To ne znači da su loše, nego nisu za mene, nisu nešto što volim.
Kad su (auto)biografije u pitanju samo se zapitam šta bi bilo kada bi svaki čovjek na svijetu napisao jednu, koliko bi takvih bilo, a koliko je sličnih sudbina?
Zbog toga su one za mene gubljenje vremena, jer za većinu tih ljudi ne želim znati kakav im je život.
Nasuprot meni, neko drugi to voli, želi znati više o nečijem životu, čak i više nego što ta autobiografija pruža i tim ljudima to su odlične knjige.
Knjige za samopomoć, također, ne čitam, a nekima je to potrebno, smatraju da će se lakše suočiti s određenim segmentom života ako im neko kroz knjigu kaže kako.
Meni, pak, neke knjige služe da iz njih nešto naučim, a neke da se uz njih opustim i odmorim.
Knjige koje mi se ne dopadaju, a pročitala sam ih, nisu mi donijele ništa loše, naprotiv i kroz njih sam naučila šta ne želim, utvrdila šta mi se ne sviđa i pomogle mi da shvatim koje su im slične kako ih ne bih čitala.
Samim tim smatram da svaka knjiga ima svog čitaoca, svaka knjiga će pronaći put do onog kome će se svidjeti, koliko god se meni nije svidjela
Primjedbe
Objavi komentar