📚Bijela kraljevna - Philippa Gregory📚

📚Bijela kraljevna - Philippa Gregory📚

✍️Uuuuuh, napokon sam je pročitala.

Neću se izvlačiti na to da "nisam imala vremena"- imala sam ga, ni na debljinu - to mi nikad nije problem, ali Bijelu kraljevnu čitala sam toliko vremena koliko mi je inače potrebno za pet-šest drugih knjiga.

✍️Ovaj petnaesti vijek i život na dvoru izgleda mi tako nerealno u odnosu na sadašnjost, pomislila bih da je većina izmišljena da ne znam da se tada stvarno tako živjelo.

✍️Čitajući, pomiješali su mi se i dojmovi i osjećaji, bilo je tu; ljutnje - zbog pravila koja su postojala prije više od pola milenija, bijesa - zbog kraljičina ponašanja, tuge - zbog odnosa prema nemoćnima...

📖Da bi kralj oženio Bijelu kraljevnu htio je da provjeri da li je ona "plodna", silovao ju je pod krovom njene majke, dok se kraljeva majka molila da tokom tog "susreta" začnu kraljevića 🙄

✨"Nije bilo silovanje, prestani to govoriti! Glupo je da to tako nazivaš. Zaručeni smo pa ne može biti govora o silovanju. Kao moja izabranica ne možeš me odbiti. Imam pravo na tebe kao tvoj zaručnik. Odsad, pa do kraja života, više me nećeš moći odbiti. Među nama ne može biti silovanja, nego samo moje pravo i tvoja dužnost."

📖Iako mnogi govore kako je Elizabeth među najboljim i najprivlačnijim junakinjama koje je Philippa Gregory stvorila, ni najmanje se ne slažem s takvim mišljenjima.

📖Kako je ljepotu naslijedila od majke i bila najljepša djevojka u Engleskoj, to je jedino što ju je činilo privlačnom i "vrijednom" pažnje, pored toga što je bila kraljevna obitelji York i Henriku Tudoru na taj način bila siguran put i oslonac za prijestolje.

📖Njena majka borila se do posljednjeg daha za obitelj York, čak i samom kralju pred nosom.

Njena svekrva Gospa Kraljeva majka bila je stvarna kraljica, upravljala je kraljevstvom, kralj je izvršavao njene želje, živjela je u kraljičinim odajama koje su se nalazile odmah pored kraljevih, dok je Elizabeth imala odaje "druge po važnosti".

📖Kralj Henrik odrastao je bez ljubavi, u pribježištu je odrastao i čuvan kao pretendent na prijestolje, ali nije odgojen kao kraljević, u njemu nema ništa kraljevsko. 

Odan je majci koja ga doživljava kao alat kojim se završava posao, kao dragulj koji joj daje moć, ali ne i kao voljenog sina.

Vjeruje samo njoj, a u svima pa i svojoj ženi vidi prijetnju, nikom ne vjeruje, živi u strahu da svako može biti prijetnja njegovoj kruni, da su svi neprijatelji i izdajice, pa i Elizabeth.

U svakom vidi sablasti koje će pokušati zauzeti njegovo mjesto, sve vrijeme scoke vladavine živi u strahu od suparnika za prijestolje.

✨"Njegovi unovačeni stražari ulaze u gradove i po trgovima postavljaju točke na kojima skupljaju tamošnja govorkanja, što govori samo o tome da se kralj boji svega i svačega, čak i brbljavaca u pivnicama. Može ga prestrašiti svaki šušanj i nalik je na dijete koje se prije spavanja užasava mraka jer posvuda zamišlja opasnost."

📖A Bijela kraljevna... pa, sve vrijeme razmišljam što se ovaj roman zove po njoj. 

Labilnog karaktera, a čak sam skoro do samog kraja mislila i da je mentalno poremećena.

Nije mi bilo jasno da neka normana osoba može svaki, baš svaki razgovor voditi na način da umjesto odgovora, komentara, mišljenja, ona ponavlja posljednje dvije - tri riječi koje je prethodno izgovorio njen sugovornik kao da nema pojma o čemu govori.

Nije se protivila što na brak čeka dok ne zatrudni, što je bespogovorno čekala krunidbu dok ne rodi kraljevića, što je ustvari kraljeva majka prisvajala sve privilegije koje ima kraljica, nikada se nije suprostavljala, nije imala zahtjeve, kao da joj je sve svejedno, nije marila za sve ono što joj je uskraćeno.

Voljela je drugog čovjeka kada se udala za Henrika, zavoljela je Henrika, zamrzila ga, opet ga zavoljela, da na kraju nisam znala da li ga je voljela ili mrzila.

Ne da nije dvojila na čijoj strani treba biti, imala sam osjećaj da uopće nije marila za braću i sestre.

Prihvatila je da kralji i njegova majka vrijeđaju i ponižavaju i nju i njenu porodicu, kao da joj je to nešto najnormalnije.

Na kraju, ipak joj je uspjelo jednom preko usana da pređu riječi "ja sam kraljica", kada sam, napokon, očekivala da će se zauzeti za sebe, da će iskoristiti svoja prava, ponašala se bezobrazno.

✍️Volim romane Philippe Gregory, i ovaj je fenomenalno napisan kao i svi koje sam ranije čitala, zanimljiv je, samo mi se nikako nije svidjela ličnost Bijele kraljevne.